KAKO USPEŠNO ZAMENITI MATICU

U PČELINJEM DRUŠTVU

 

Savremeno intenzivno pčelarenje ne može se ni zamisliti bez visokoprodukt-ivnih, a po mogućstvu, selekcionisanih mladih matica. Njihovo prisustvo u pčelinjim društvima je osnovni preduslov intenzivnog razvoja, visoke produktivnosti i održanja snage pčelinjeg društva tokom cele godine. Koliko dugo će jedna matica egzistirati u jednoj pčelinjoj zajednici, zavisi pre svega od njenog kvaliteta i od koeficijenta njenog iskorišcenja. Ako su u pitanju košnice čiji se plodišni prostor može po potrebi proširivati i tako omogućavati u svakom trenutku njenu maksimalnu nosivost, produktivni vek matice će se srazmerno tome i smanjivati. Vodeći preciznu evidenciju o stanju i kvalitetu matica na pčelinjaku, savestan i odgovoran pčelar, već na početku pčelarske sezone u svom planu alktivnosti predviđa, odnosno planira zamene matica u određenim pčelarskim društvima. Bez ovakvog planskog pristupa ne mogu se stvoriti uslovi za maksimalno iskorišćenje nektarskih i polenskih paša, kao i proizvodnji mleča, rojeva, odnosno celokupnog pčelarskog programa u toj godini.

Ako smo shvatili da je zamena starih i neproduktivnih matica neminovna potreba, radi uspešnog i rentabilnog pčelarenja, onda i tehnološki postupak zamene matice, mora postati sastavni deo našeg znanja i iskustva koje će usloviti sigurnost i uspešnost ovog postupka.

Šta sve moramo imati u vidu da bi pčele primile maticu?

Pre svega pčelinje društvo mora zaista biti bez matice, ali isto tako ne sme imati ni matičnjaka. Pčele neće primiti maticu ni u slučaju da su duže vreme bile bez matice tako da su se pojavile pčele koje nose jaja, odnosno lažne matice.

Postupci zamene matice

U pčelarskoj praksi usvojeno je više različitih postupaka za zamenu matica ali je za sve zajedničko da se taj posao najčešće radi kada vremenski i pašni uslovi omogućavaju dobro raspoloženje pčelinjeg društva. Ako paše nema to raspoloženje pčela se postiže prihranjivanjem iz hranilice. Tokom celog postupka zamene matice potrebno je dimilicu što manje upotrebljavati, jer dim uznemirava pčele, već u tu svrhu treba koristiti vodenu prskalicu, odnosno fajtalicu. Prilikom bilo kojeg postupka zamene matice mora se voditi računa da se u periodu od 7-10 dana, posle dodavanja matice, košnica ni na koji način ne uznemirava. Tokom tog perioda ne sme se vršiti pregled košnice, zadimljavanje od varoe, seoba i slično. Pčele se jednostavno ne smeju uznemiravati sve dok u novom leglu mlade matice nema formiranih larvi. U suprotnom pčele će mladu, tek primljenu maticu klupčati da bi je zaštitile i pritom je mogu teže oštetiti, a često i ugušiti.

Stoji i konstatacija da će prijem mladih matica biti uspešniji kod onih mlađih matica koje su duže vreme nosile u većem oplodnjaku ili nukleusu. Ukoliko je mlada matica prethodno nosila veoma malo jaja postoji mogućnost da u jakom društvu, iako je primljena, bude zamenjena. Ovo iz razloga pore-mećaja biološke ravnoteže u društvu, a to se dešava kada se iz društva odstrani matica koja je nosila 1.500 jaja na dan, a doda mlada matica koja je nosila 100 jaja. Iz tog razloga pčele je smatraju nedovoljno plodnom da ispuni biološki zahtev društva za većom nosivošću, počinju da grade matičnjake tihe zamene i nateraju maticu da ih zaleže. Ako u kraćem vremenskom periodu matica ne postigne zahtevanu nosivost, matičnjaci će biti odgajeni, pčele ce prestati da je hrane i biće tiho zamenjena.

Postupak zamene matice pripajanjem sadržaja nukleusa ili oplodnjaka

Zbog opisanog stanja biološke neravnoteže potrebno je da na pčelinjaku imamo dovoljan broj nukleusa ili jakih oplodnjaka sa istim okvirima kakvi se nalaze i u košnicama. U tim oplodnjacima ili nukleusima treba da bude 3-5 hiljada pčela i dovoljno radiličnog saća i hrane da mlade matice postignu veću nosivist i tako budu spremne za svoju funkciju u jakom društvu. Uostalom i jedan od najuspešnijih načina zamene matice u jakom društvu se postiže tako što se iz jakog društva odstrani stara matica a posle 6 sati iz njega izvadi 3-4 okvira sa pčelama, leglom i medom i tako napravi mesto za dodavanje toliko okvira iz nukleusa sa pčelama i mladom maticom. Prilikom spajanja društava sa sadržajem nukleusa po svim pčelama se pospe nekoliko kašicica šećera u prahu ili se poprskaju razblaženom rakijom. Sadržaj izvaden iz društva stavlja se u ispražnjeni nukleus, dodaje mu se zreo matičnjak ili mlada matica, nabavljena od nekog odgajivača, i tako gaji novi roj sa mladom maticom. Ovaj roj će nam uvek dobro doći da sa njegovim leglom pojačamo neka slabija društvo ili ako u nekom jakom društvu zakaže matica na opisani način je zamenimo.

Postupak zamene matice formiranjem roja

Ovaj postupak je svakako najsigurniji postupak zamene matice ali zahteva dosta više rada i vremena pa je na većim pčelinjacima praktično teško primenljiv.

Postupak se sastoji u sledećim radnjama:

Iz košnice u kojoj menjamo maticu izvadi se iz jednog tela 2-3 okvira zrelog izlazećeg legla i dva okvira meda i perge, sve sa pripadajućim pčelama i tako praktično formira roj. Roj ćemo postaviti preko improvizovane podnjače ili Snelgrove daske na istu košnicu pod istim krovom. Leglo roja ćemo okrenuti na suprotnu stranu od leta košnice i tako će se stare pčele izletnice vratiti u osnovno društvo dok ce u roju ostati mlade pčele. Roju ćemo odmah potom dodati mladu maticu u kavezu, stim što umesto čepa na kavezu stavljamo malo šećernog testa ili traku od satne osnove na kojoj ćemo probušiti mali otvor od F 1-2 mm. Pčele će maticu na ovaj način, vrlo brzo osloboditi i ona će otpočeti sa zaleganjem. Posle sedam dana iz osnovnog društva odstranimo staru maticu i preko sitno izbušenog novinskog papira spojimo roj sa osnovnim društvom. Nakon tri dana uklonićemo ostatke papira, proveriti novo leglo, prepakovati okvire i dovesti košnicu u normalno stanje.

Postupak dodavanja matice sistemom „travka“

Šest sati pre dodavanja mlade matice vrši se obezmatičavanje, odnosno odstranjivanje stare matice iz društva kojem želimo da zamenimo maticu. Pri tome se vrši pregled na eventualno postojanje matičnjaka tihe zamene koji ćemo, naravno, probušiti. Obezmatičavanje pčelinjeg društva i u svakom drugom slučaju zamene matice, je uslovljeno već nabavljenom maticom koja se nalazi na pčelinjaku, bilo u kavezu ili nukleusu, jer je veoma rizično obezmatičavanje pčelinjeg društva a da matica nije obezbeđena.

Posle šest sati, kavez sa mladom maticom, čiji su otvori za izlazak matice i pčela zatvoreni, staviti preko satonoša, stim da mrežica kaveza bude okrenuta na gore. Ovo iz razloga da se matica ne kreće po mrežici jer bi joj tako pčele mogle oštetiti tzv. jastučiće na nogicama, koji takođe imaju uticaj na kasniji kvalitet matice. Poklopna daska ili zbeg košnice treba da ima dovoljnu visinu da omogući normalno kretanje pčela po mrežici kaveza a ukoliko ta mogucnost ne postoji kavez se stavlja izmedu dva okvira ispod njihovih satonoša, ali takođe sa mrežicom na gore. Pri ovoj aktivnosti, ali i uopšte u svakom drugom slučaju treba strogo voditi računa da sunčani zraci ni za trenutak ne padaju direktno na mrežicu kaveza sa maticom. Dovoljno je 30 sekundi u takvim uslovima da u kavezu ugine i matica i pčele pratilje.

Ako nema unosa iz prirode, sipaćemo jedan litar sirupa u hranilicu, a nakon 24 sata košnicu ćemo otvoriti. Pčele ce biti na mrežici kaveza a mi ćemo uzeti jednu – dve travke i sa njima pokušati da nežnim pokretima skinemo pčele sa mrežice. Ako pri tom pčele lako spadaju sa mrežice može se pouzdano zaključiti da je matica praktično primljena. U tom slučaju vadimo drvene čepove iz kaveza, prstom privremeno zatvorimo otvor da matica ne izađe i taj otvor punimo pripremljenom malom količinom šećernog testa i preko testa stavljamo voštanu tračicu koju bušimo na sredini rupom F 1-2 mm. Tako urađen kavez vraćamo na mesto gde je prethodno bio. Košnicu potom lagano zatvaramo i narednih 7-10 dana je nećemo više otvarati niti vršiti bilo kakvo uznemiravanje.

U slučaju da prilikom skidanja pčela sa mrežice kaveza, već pomenutom travkom, vidimo da su se neke od njih zgrčile na mrežici ili da prosto klupčaju kavez želeći pritom da ubodu maticu, a sa travkom se ne mogu skinuti tada ćemo ceo postupak odložiti za 24 sata i ako i tada bude isto stanje, što je malo verovatno sem da u košnici postoji druga matica, napravićemo roj kao u prethodnom postupku, dodati mu mladu maticu i posle 7 dana preko novinskog papira spojiti sa osnovnim društvom.

Postupak zamene matice „u istom kavezu“

I ovaj postupak je u praksi dokazao visoki procenat uspešnosti iako je u radnjama koje se obavljaju veoma jednostavan.

Postupak se svodi na pronalaženje stare matice i stavljanje u pripremljen kavez koga ćemo drvenim čepovima zatvoriti sa obe strane. Kavez sa starom maticom se postavlja na satonoše ili izmedu okvira sa mrežicom kaveza okrenutom na gore, kako bi pčele kroz mrežicu hranile „uhapšenu“ maticu. Posle 24 sata iz kaveza se odstranjuje stara matica a u isti kavez stavlja mlada. Umesto drvenog čepa na strani gde je matica (suprotna od dela kaveza sa šećernim testom) puni se otvor šećernim testom a preko otvora trakica sa voskom koja se probuši. Kavez vratiti na isto mesto gde je bio stari. Pčele ce narednih 10-12 sati progristi vosak, pojesti testo i osloboditi maticu. Razlog prijema mlade matice nalazi se u činjenici da je kavez poprimio feromone stare matice dok je u njemu boravila, da su je pčele za to vreme hranile kroz mrežicu i tako nastavile da hrane mladu maticu a to je dovoljan razlog da je oslobode iz kaveza i prihvate kao svoju maticu. Ni u ovom slučaju košnica se ne sme otvarati ni uznemiravati 8-10 dana od dana dodavanja.

Klasičan postupak zamene matice

U praksi ovaj postupak zamene matica je najčešće u primeni a posebno kada se radi o većem broju košnica na pčelinjaku. Sastoji se od sledećih aktivnosti:

Šest sati pre nego što ce se dodati mlada matica, iz društva u kome se menja, odstrani se stara matica. Posle tog vremena u košnicu se dodaje kavez sa ili bez pčela pratilja – sve jedno. Zavisno od snage društva u kavez se stavlja adekvatna količina šećerno-mednog testa ili ako se u transportnom (Bentonovom) kavezu već nalazi testo treba ga delom odvaditi i ekserom ili čačkalicom razbušiti da bi ga pčele u roku od 24-36 sati mogle pojesti i tako osloboditi prolaz za izlazak matice. Kavez sa mladom maticom se postavlja u košnicu između dva centralna okvira pod uglom od ˜45 0 sa mrežicom okrenutom na gore ili se veže za žicu tako da bude u centru pčelinjeg gnezda, a može da bude i vertikalno postavljen izmedu satonoša. Pčelari se ne slažu u tome gde okrenuti deo kaveza sa testom kada kasnije, kada pčele pojedu testo treba da izađe matica. Lično sam pristalica da otvor za izlazak matice treba da bude okrenut na dole. Ovo iz razloga da manji broj pčela, kada pojedu testo, uđu kod matice, izvesno vreme je hrane i tako je praktično prime i zajedno sa pratiljama kasnije uđu u masu pčela. U suprotnom matica na gornji otvor, čim ga pčele oslobode, ulazi u masu pčela što može biti jako problematično.

Često je u ovom tekstu ponavljano i to treba opet ponoviti da se košnica kojoj je dodata mlada matica 8-10 dana ne sme otvarati niti na bilo koji način uznemiravati. Nestrpljivi pčelari ovo čine često i pri tom izazovu kljupčanje matice od strane pčela da bi je sačuvale i samim tim dolazi do njenog trajnjeg oštećenja a vrlo često i ubijanja.

U poslednje vreme u upotrebi su i razne konstrukcije kaveza sa otvorima u koje su ugrađeni ulošci matičnih rešetki što se u praksi pokazalo da je za prijem matica dobro ali zato imaju drugih nedostataka u odnosu na klasičan, „Bentonov kavez“ koga upotrebljava autor.

Mileta Marković

2012.
2013.
2014.
2015.
2016.

Celokupno tkanje pčelinjeg društva zavisi od komunikacije - od urodjene sposobnosti za slanje i primanje poruka, kodiranje i dekodiranje informacija.

TheThe Secret Life of Bees Sue

Monk Kidd

Lajkovac, vremenska prognoza

 

 

Created: Toma Petrović. Copyright: Toma, YU1AB. All rights reserved. Last modified: 05/18/2011 08:01:10